Obicno kada covjeka nesto razocara, iritira, nervira ili boli on ima nekoga sa kim to da podijeli ili se rastereti. Kada covjek nema kome da se izjada, da bude razumljen ili da ne izazove reakciju koja nista nece poboljsati onda jedino ostaje papir i olovka da to uradi. Ne mogu reci da sam osoba od pera ali imam potrebu da se ispricam sa sobom na ovom papiru.

Gledajuci na nase Bosnjacko stanje ovdje u Americi i trenutna desavanja medju nama boli me kada vidim kako se nasa energija i trud trosi; ne na ujedinjavanju i jacanju nas Bosnjaka nego bas suprotno, ali u ime naseg opstojanja i jedinstva. Posmatrajuci sve ovo naumpadne mi prica koja je veoma stara, ali i slika mnogih nacija i vjera prije nas a izgleda i poslije nas.

 Ova prica ide otprilike ovako: Jedan putnicki brod je putovao preko okeana. Allahovom voljom naisla je velika oluja koja je uzburkala okean i dovela do brodoloma. Samo jedan putnik je uspio da prezivi i da nadje spas na jednom malom ostrvu. Nakon nekoliko dana tuge i sazaljenja nad samim sobom je shvatio da mora da se bori da bi prezivio na ostrvu dok pomoc ne dodje. Obisao je cijelo ostrvo i uvjerio se da je sam na ostrvu. Snalazio se kako je znao sljedecih tri godine, kad Allahovom voljom je naisao brod pored ostrva i ocekivani spas. Kada su putnici sa broda dosli na ostrvo vidjeli su da je brodolomnik napravio sebi kucu od onoga sto je imao na ostrvu. Takodje su primjetili da na obadvije strane ostrva imaju gradjevine koje su izgledale kao bogomolje (Dzamije), pa im je bilo interesantno; dvije bogomolje a jedan covjek na ostrvu.

Iz znatizelje uptali su ga:

Da li jos neko zivi na ostrvu?

On im odgoviri: Ne.

Zatim oni rekose; Mora da je neko prije tebe ovdje zivio!

Na sto im on odgovri: Ne, ovdje niko nije zivio prije mene.

Zacudjeni upitase ga: Pa ako si ti sam ovdje kako to da imaju dvije bogomolje; jedna na lijevoj strani a jedna na desnoj, ko ih je napravio?

On im odgovri: Ja sam ih obadvije napravio.

Jos vise zacudjeni upitase ga: Zasto dvije bogomolje a ti si jedini stanovnik na ostrvu?

A on im smireno odgovori: Vidite, ova bogomolja na lijevoj strani je bogomolja u koju ja ne idem, a ova bogomolja na desnoj strani je ona u koju ja idem.

Interesantno ali ujedno zalosno je da vecina Bosnjaka ima bogomolje (Dzamije, organizacije) u koje ne idu i one u koje idu. Mozda jos vise zalosno je to da dosta Bosnjaka ima bogomolje u koje ne idu iako nemaju onu u koju idu. Medjutim to ih ne zaustavlja da komentarisu i kritikuju ne samo one u koje ne idu nego i one u koje idu, pa ako nije onako kako oni misle da treba da bude onda to postaje jedna od mnogih u koju ne idu.

Nasa Bosna I Hercegovina je brod koji je dozivio mnogo brodoloma, a mi kao njegovi putnici se nalazimo na puno ostrva na kojima gledamo da prezivimo. Nas Brod je prezivio brodolom ali treba mnogo popravki na steti koje su nanesene. Pojedinacno ne mozemo to uciniti ali zajednicki mozemo.

 Mi koji smo se zatekli kao brodolomnici na ostrvima imamo puno bogomolja u koje ne idemo a jednu ili cak nijednu u koju idemo. Pa cak i onu u koju idemo ne podrzavamo ili ne volimo zato sto mislimo da je dobra, nego zato sto je bolja nego one u koje ne idemo.

Ono sto me najvise boli je to sto oni koji zele jednu bogomolju ili sto zele da sve budu jedna su stavljeni pred izbor: Izaberi jednu ili nisi dobrodosao onda ni u jednu ako nisi izabrao onu u koju ja idem.

Ljudi nisu bezgrijesni jer Allah nas je stvorio da grijesimo, ali isto tako nas je stvorio i da prastamo jedni drugima. Stvorio nas je da smo drustvena stvorenja; da se pomazemo, podrzavamo u onome sto je pravedno i dobro za sve. Da se suprostavljamo zajedno nepravdi i svemu onome sto nije ljudski, sto nije humano. Da cijenimo i postujemo jedni druge, da ne ponizavamo, omalovazavamo, potvaramo i podcjenjujemo jedni druge. Jedino tako cemo biti jedinstveni u nasim uspjesima ali i padovima, i jedino tako cemo steci Allahovo zadovoljstvo i ispuniti nas Emanet kao najbolja stvorenja koja je Allah stvorio.

Jedan od najvise spominjanih ajeta iz Kur’ana casnog medju nama je:

“Allah nece promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sam sebe”

Zato dragi brate/sestro, dragi bosnjace/bosnjakinjo: Ne trosi vrijeme raspravljajuci ko jeste a ko nije, kakav treba ili ne treba da bude jedan musliman-bosnjak/muslimanka-bosnjakinja samo BUDI jedan/jedna.

Nakon svega ovoga napisanog dragi brate/sestro, bosnjace/bosnjakinjo, ja ovo nisam pisao nikom drugom do samom sebi, jer sve sto ja mogu uciniti je da budem jedan.

Stoga molim i tebe brate/sestro, bosnjace/bosnjakinjo ako budes ovo citao (la) citaj za sebe i sebi a ne nekom drugom jer tako necemo promijeniti nase stanje, nego ce stanje mijenjati nas ali nagore, cemu smo svjedoci. Umjesto da smo jedinstveniji, slozniji mi to nismo. Jedino u cemu smo slozni je da znamo kakvi trebamo biti a to nismo. Zato prestanimo raspravljati, kritikovati, pametovati, inatiti se, ljutiti se, svadjati se, obracunavati se, I BUDIMO jedan/jedna.

 

Sabahudin ef. Ćeman