U najvrjednije ibadete kojima se rob približava Allahu dž.š. spada učenje Kur’ana i zikrullah. U prilogu ovome govori hadis Božijeg Poslanika Muhamed a.s.. gdje se kaže: ,,Ko uči Kur’an, a onda pomisli da je nekome dato nešto vrednije nego njemu, on je time omalovažio ono što je Uzvišeni učinio velikim”.

 

 U drugom Hadisu Muhammed a.s. kaže:,,Nema zagovornika ni vjerovjesnika ni meleka niti bilo koga drugog na vrednijem stupnju kod Allaha dž.š. od Kur’ana”.

 

Najvrijedniji ibadet mojih sljedbenika jeste učenje Kur’ana,tako bi govorio Božiji Poslanik i podsticao da se što više uči Kur’an i njegovi propisi primjenjuju u svakodnevnom životu vjernika.

 

Za svako djelo koje radimo nužno se podstavlja pitanje zašto to radimo?

Reči ćemo, to je sunnet!

Da, Božiji Poslanik i sam je u toku mjeseca Ramazana učio Kur’an pred Džibrilom a.s., a u zadnjoj godini svoga života ,Poslanik je proučio Ku

 

r’an dva puta, što je bio znak preseljenja, sa ovoga na bolji svijet.

Učenjem Kur’ana u toku mjeseca Ramazana, kao što se već praktikuje od vremena Božijeg Poslanika u halkama, sa izvrsnim učačima, mi pokušavamo da užežemo nur našeg imana, koji će zasjati stanovnicima nebesa i pozvati ih u društvo, onih koji žude za blizinom Allaha dž.š. i priskrbiti sebi dove meleka koji mole svoga Gospodara za oprost i milost.

 

Uzvišenih Allah dž.š. kaže:,, Imali išta ljepše od onoga koji poziva Allahu i traži da se dobra djela čine i kaže ja sam Musliman”.

 

 Mnogobrojne se blagodati mogu se naći u učenju Kur’ana. Učenjem Kurana mi osiguravamo sigurnost svojim životima, imecima i svojoj okolini.

 

Koliko se samo bereketa prospe na onoga koji uči Kur’an i koji u svojim grudima nosi Kuran, poštivajući njegove zakone,primjenjujući njegove savjete i upute i vjerujući u stvari koje nisu dokučive ni oku ni uhu, ali zato srca osječaju, postajući time čvršča i jača u imanu.

 

U hadisu se navodi:,,Allah dž. š. učio je suru ,,Ta-Ha” i suru ,,Ja-Sin” na hiljadu godina prije nego što je svijet stvorio, pa kada su meleci čuli Kur’an rekli su: Blago li se ummetu kojem je ovo objavljeno. Blago li se grudima koja će ovo nositi. I blago li se jezicima koji će ovo izgovarati”.

 

Ebu Hurejre r.a. govorio bi: Kuća u kojoj se uči Kur’an prostrana je svojim ukućanima, u njoj je veliko dobro, prisutni su meleki, a napuštaju je šejtani, a kuća u kojoj se ne uči Kur’an tijesna je ukućanima, malo je dobra u njoj, napuštaju je meleki, a nastanjuju šejtani”.

 

U obzir ćemo uzeti još jedan hadis koji ukazuje na stanje učača i koliko on vrijedi za okolinu u kojoj on živi. Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi kako je čuo Poslanika a.s. da govori:,, Allah dž. š. nikoga ne sluša kao vjeroprosvjetitelja lijepog glasa kada melodično i naglas uči Kur’an”.

 

Učenjem Kur’ana mi ulazimo u more Božijeg govora poštivajući granice pravilnosti i usvajajući saznanja koja su neophodna za upis u društvo onih kojima je Allah dž. š. podario posebno mjesto jer je Poslanik a.s. rekao:,, Oni koji uče Kur’an Allahova su svojta i njegovi izabranici”.

 

Ulazeći u more Božijeg govora posredstvom Njegovog blagoslova čiste se duše i srca učača Kur’ana s tragom Božije prisutnosti i čistote.

 

Poslanik a.s. je rekao:,, Srca doista hrđaju poput gvožđa. Upitaše: Božiji Poslaniče a kako ih čistiti? Poslanik a.s. je odgovorio: Učenjem Kur’ana i sjećanjem na smrt”.

 

 Učenjem Fa tihe mi otvaramo riznicu u kojoj se kriju mnogobrojne sobe koje su ukrašene i nagizdane svaka na svoj način i svaka sa posebnim čarima i ljepotama kojima je ukrašena i svaka poziva u ,, Kuću mira “ nudeći ukrase za svoje posjetioce kojima je ukazana milost,kako Allah dž.š kaže :,, Allah poziva u kuću mira i ukazuje na pravi put kome On hoće”.

 

Uzimajući u obzir blagodati Kur’ana i njegove ljepote, učaču ne preostaje ništa nego da se prepusti zanosu koji će ga odvesti do blizine Njegove, i podariti mu,da kuša kakve ugodnosti čekaju one koji u Njegovo ime traže, Njegov pogled milosti.

 

Kada učač završi sa učenjem Kur’ana dolazi melek i sa posebnim poštovanjem i počastima obasipa učača Kur’ana i ljubi ga u čelo iz zahvalnosti prema odanosti koju iskazuje svome Gospodaru trudeći se da što ljepše izgovori riječi koje odstranjuju tugu sa srca i nude toplinu i smiraj.

 

 Imam: hfz.Nermin ef. Spahić

Dobar broj Bošnjaka u dijaspori, kao i u BiH, želio bi da učini nešto pozitivno što bi značajno popravilo stanje mrtvila u našoj svakodnevnici. Međutim, ta nastojanja gdje kada ostaju nedjelotvorna, jer najčešće se ne umiju ili odrediti prioriteti ili se ne zna kako, odakle i s čime početi.

 Situacija u svijetu, kao što znamo, nije nimalo ružičasta. Lista problema suviše je duga. Od svih problema  s kojima se suočavamo, prioritet treba dati rješavanju onih koji se nas najdirektnije tiču, a rješivi su. 

 Npr. ovih su nam dana pune glave informacija o tragičnim implikacijama terorizma u svijetu. Šta Bošnjaci, kojima je ova pojava strana, jer terorizam njihova vjera strogo osuđuje, mogu realno uraditi za mir u svijetu, za svijet u kojem bi svi živjeli u miru i radosti svog načina i shvatanja života. Jer, nije na nama da bilo koga prisiljavamo da živi u skladu sa našim shvatanjima. Naše je samo da prenesemo poruku islama “na mudar način i lijepim primjerom.” Tako sam od jednog sam profesora islama u Americi naučio da i onaj ko nije u pravu ima pravo da bude u krivu. “Give him his right to be wrong!”

S obzirom da je pojava terorizma usko povezana sa porodicom, jer se upravo tu dobijaju osnovna učenja i informacije o životu i jer se, uglavnom, tu oblikuje osobni karakter svakog pojedinca, ono što će na našoj listi prioriteta dobiti jedno od važnijih mjesta svakako je porodica.

 Najlakše bi bilo pomiriti se sa situacijom, prepustiti gledanju TV i punjenju glava svakodnevnim vijestima od kojih nemamo nikakve koristi, osim što nas frustriraju pa postajemo depresivni, a potom nekontrolirano punimo stomake hranom sumnjivoga kvaliteta od koje dobijamo šećer i kolesterol.

 Alternativa je da se trgnemo i učinimo onoliko koliko objektivno možemo, a možemo prilično puno. Tada ćemo se početi osjećati dobro, jer ćemo biti korisni i sebi i društvu, a svojoj porodici posebno.

 Ako bismo svi odreda počeli činiti ovih sedam predloženih stvari, siguran sam da bi konačnim rezultatom već za godinu dana znatno popravili sliku svoga stanja, stanja Ummeta, pa i političke i socijalne slike svijeta u cjelini.

 

1.  1.   Posjeti džamiju ili islamski centar najmanje jedanput sedmično. (Za vrijeme ramazana i češće). Ako si petkom spriječen zbog obaveza prema poslu da obaviš džuma-namaz, koji je jedan od najvećih farzova, onda tu posjetu džamiji možeš nadoknaditi dolaženjem tokom subote ili nedjelje. Ništa vas ne može snažnije uzbuditi i ispuniti od doživljaja obavljanja zajedničkog namaza u svojoj džamiji, sa svojom braćom i sestrama po vjeri. Povedi obavezno i svoju porodicu, jer će to učiniti da Ti djeca shvate da džamija kod Tebe zauzima važno mjesto u životu i jer će tako steći osjećaj pripadanja Zajednici – džematu, što je za muslimanski identitet od presudne važnosti.

 1. 2.     Budi stipenditor siromašnog ili učenika bez jednog ili oba roditelja. Ni jedan naš jetim ne bi smio ostati bez stipenditora. To košta svega nekih 500 američkih dolara godišnje. Gotovo da nema bošnjačke porodice u dijaspori koja to ne bi mogla podnijeti. A obećanje je onom ko se bude brinuo o jetimima - mjesto u Džennetu u društvu Božijeg poslanika a.s.. Jesmo li uopće svjesni šta nam se nudi? Zar dozvoliti da se neko drugi, a ne mi, okoristi ovakvom privilegijom, koja nam se još uvijek nudi?

1. 3.     Svoju djecu upiši u mekteb da u društvu svojih vršnjaka, braće i sestara po vjeri, pred svojim imamom, u mirisu, hladu i toplini svoje džamije, nauči osnove svoje uzvišene vjere islama. Statistika nam pokazuje da jedan sasvim mali procenat djece u dijaspori (3%) o svojoj vjeri uči u mektebu. Ako znamo da su djeca budućnost islama, kakvu onda budućnost možemo očekivati sa ovakvim pokazateljima. Pokleknemo li na ovom pitanju, namjenili smo sebi strašnu sudbinu grobara islama u 500 godina dugoj tradiciji njegovanja Allahove vjere islama i prenošenja šehadeta sa generacije na generaciju u našoj porodici. Zar dozvoliti da se sa nama ugasi baklja islama? Zar se smije iznevjeriti ovaj emanet?

 1. 4.     Svakog mjeseca sebi i svojoj porodici kupi knjigu o islamu, časopis, novine, video traku, CD, DVD ili bilo koji drugi proizvod naših izdavača islamske literature. Tako ćeš osigurati sebi i svojoj porodici stabilnost vjerovanja i motiviranost na činjenje dobrih djela, a islamskome izdavaču da se razvija. Ovi materijali mogu biti kako na bosanskom tako i na engleskom, ili bilo kojem drugom jeziku – zavisno od jezika koji se najbolje razumije. Ovaj korak će Ti pomoći da održavaš svoje dobro mentalno i duševno zdravlje i da nikada ne zapadneš u stanje depresije i apatije. Nikada ne treba smetnuti s uma Prvu objavu: “Uči u ime Boga, Koji stvara!” Učenje s imenom Boga je ključ svakog uspjeha.

 1.5.     Jedi halal i zdravu hranu. “Čovjek je doista ono što jede”, kaže jedna narodna poslovica. Kompanije koje se bave proizvodnjom jeftine hrane, proizvode i skupe lijekove. Računica je jasna: kupuj našu jeftinu hranu – oboli – liječi se. Novac se na ovaj način zadržava i profit konstantno povećava na računima onih, koji nemilosrdno, putem prozirnih reklamnih trikova u stilu ‘jedno kupi – drugo uzmi besplatno’, (‘Buy one - get one free’) manipuliraju životima lahkovjernih ljudi. Neophodno je kupovati nešto skuplju, ali mnogo zdraviju hranu, biti, zdrav i ne trošiti novac na lijekove. Drugim riječima, bolji Ti je gram prevencije danas, nego tona lijekova sutra.

 1. 6.     Budi član Islamske zajednice preko svoje lokalne džamije ili islamskoga centra, jer Božiji poslanik a.s je na drastičan i nedvosmislen način upozorio: “Ko umre u stanju nepripadanja svome džematu, umro je kao nemusliman.” Koliko je, prema tome, opravdano klanjati dženazu nekom ko neopravdano nije bio član Zajednice i ukopati ga u isto mezarje sa redovnim članovima da ih bihuzuri i uznemirava? I ne pitaj šta dobijaš od džemata za simboličnu članarinu od 250 ili 350 dolara godišnje. Nego se sjeti da su u Bosni mnogi ljudi davali i gole živote za islam i pitaj se šta još možeš učiniti i džematu dati. Bošnjaci u dijaspori bez uvezanosti u svoj džemat su bez opredjeljenja, a neopredjeljenost je stanje beskonačne opasnosti.

 1. 7.     Izvrši svoju građansku dužnost i iskoristi pravo koje Ti pripada, glasaj i barem tako učestvuj u političkim procesima i u Bosni i u zemlji stalnoga boravka. Ne zaboravi da kao član Islamske zajednice, također, imaš dužnost i pravo da na skupštinama biraš i budeš biran. Stari Grci su svoje građane nezainteresirane za politiku smatrali političkim idiotima. Poslanik a.s. je u jednom svom hadisu upozorio da onaj “ko nije zainteresiran za stanje muslimana (Bi emril-Muslimin) njima i ne pripada.” Iz ovog proizlazi da onaj ko ne mari da glasa, ne mari za stanje muslimana, pa tako prestaje pripadati njihovom džematu, tj. prestaje biti musliman. Zato naša ulema, s pravom, naglašava da je Bošnjacima farz izići na izbore i glasati.

Senad ef. Agic